Vranje je grad koji svoje korene ne čuva samo u pričama, starim ulicama i sećanjima, već i u ljudima koji su svojim stvaralaštvom uspeli da sačuvaju njegov duh od zaborava. Među njima posebno mesto zauzima književnik Bora Stanković, čije priče, likovi, sudbine i opisi starog Vranja i danas inspirišu umetnike i podsećaju na vreme koje je prošlo, ali nikada nije sasvim nestalo.
Upravo u čast velikog vranjskog književnika, Narodni muzej u Vranju priredio je izložbu pod nazivom „Bori u čast: Likovna pripovedanja“, povodom 150 godina od njegovog rođenja. U Galeriji Narodnog muzeja predstavljeno je više od 30 umetničkih dela koja kroz različite likovne izraze donose novo viđenje Borinog stvaralaštva, starog Vranja, njegovih ljudi, atmosfere i običaja.
Gradonačelnik Vranja dr Slobodan Milenković, otvarajući izložbu, istakao je da ona donosi nova viđenja Borinog stvaralaštva.
– Kroz svoj književni opus, Bora nam je ostavio sliku jednog vremena, iskustva ljudi koji su na našem tlu vekovima živeli i opstajali. Vranje je za njega bilo najveće nadahnuće, početak i kraj svega onoga o čemu je promišljao. Postavka izložbe predstavlja još jedan od načina da se kroz drugačiji umetnički izraz podsetimo bogatog književnog nasleđa Borisava Stankovića, koje i više od jednog veka, nastavlja da inspiriše brojne umetnike. Na taj način ne čuvamo samo uspomenu na prošlost, već činimo da Borino pisano zaveštanje ostane deo kulturnog života našeg grada – rekao je gradonačelnik.
– Na izložbi su predstavljeni radovi autora koji su u Borinim pričama pronalazili prizore, likove i atmosferu koji su ih podstakli na stvaranje – naglasila je direktorka Narodnog muzeja u Vranju Maja Aleksić.
Ipak, Bora Stanković ne živi samo kroz umetnička i književna dela. Njegovo prisustvo i danas se oseća na ulicama u Vranju, u starim kućama, dvorištima i mestima koja čuvaju uspomenu na vreme o kojem je pisao.
Posebno mesto zauzima kuća u kojoj je započela njegova životna priča – danas Muzej kuća „Bore Stankovića“, smeštena u Baba Zlatinoj ulici, u delu grada koji je dobio ime po Borinoj baki. Bora je svoju kuću opisivao kao „besnu, široku, staru, glomaznu i zaduvarenu na mah“, ograđenu visokim zidom. Kuća je izgrađena oko 1850. godine i predstavlja autentičan primer tradicionalne vranjske gradske kuće iz tog vremena. Muzej kuća osnovana je 1967, dok je za spomenik kulture od velikog značaja proglašena 1979. godine.
U kući se nalaze gostinska soba, soba Babe Zlate i Borina radna soba. Dvorište sa starom drvenom kapijom, kaldrmom, bunarom i vinovom lozom dodatno dočarava ambijent starog Vranja.
Zato „Bori u čast“ nije samo naziv jedne izložbe. To je podsećanje na obavezu da čuvamo istoriju, da prepoznajemo vrednost nasleđa i da ga prenosimo novim generacijama. Jer Bora Stanković nije samo pisac koji je opisao staro Vranje – on je jedan od onih koji su mu podarili trajno mesto u kulturnoj istoriji.
Pokrovitelj serijala „Bora – ime koje se pamti i slavi“ je Grad Vranje. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.







