U selu Rusce, nadomak Vranja, gde put do sela i nedostatak vode čak i u 21. veku ostaju najveći problemi, živi porodica Jovanović kao primer složnosti, rada i istrajnosti na selu. Aleksandar Jovanović, nosilac poljoprivrednog gazdinstva, zajedno sa svojom porodicom svakodnevno obavlja poslove na njivi i oko stoke.
U njihovom domaćinstvu, koje broji 11 članova, niko ne sedi skrštenih ruku. Obrađuju tri hektara pšenice, isto toliko kukuruza i dva hektara ovsa. Čuvaju mlade junice i koze, a svi su uključeni u rad bez stroge podele posla, ali uz jasnu podelu odgovornosti. Posebne pohvale Aleksandar upućuje vrednim bratancima.Aleksandar kaže da je zadovoljan subvencijama koje država obezbeđuje i da su one zapravo ključne za opstanak gazdinstva. Njegov stariji brat Ivan po struci je varilac i bravar, ali kako nema stalan posao, najčešće pomaže na imanju. On kaže da među njima nema podele. Svi radimo sve, koliko ko može, čak i domaćice, rade i u kući i na njivi.
Porodica Jovanović poseduje i kombajn, što im znatno olakšava radove u sezoni žetve. Kažu da bi život bio mnogo lakši kada bi selo imalo bolju putnu infrastrukturu i stabilno vodosnabdevanje. Rusce danas ima oko 15 aktivnih domaćinstava i stotinak meštana. Zanimljivo je da u selu živi dosta mladih, što daje nadu da se život na selu ipak ne gasi. U selu radi osnovna škola do četvrtog razreda, a trenutno je pohađaju samo dva đaka, učitelj dolazi iz Vranja, dok stariji osnovci školovanje nastavljaju u Buštranju ili Novom Selu. Međuljudski odnosi u selu su odlični, komšije funkcionišu kao jedna porodica, pomažu jedni drugima i zajedno prevazilaze probleme. U vremenu kada mnogi napuštaju sela, porodica Jovanović pokazuje da je moguće opstati uz rad, zajedništvo i podršku države. Njihova priča je primer kako se upornošću i u slozi može sačuvati selo i domaćinstvo.