Spaljivanje moštiju Svetog Save je tužan događaj u istoriji Srpske pravoslavne crkve i srpskog naroda, ali istovremeno i simbol duhovne snage i otpora.
Srpska pravoslavna crkva obeležava ovaj praznik 10. maja po gregorijanskom kalendaru (27. aprila po julijanskom). Mošti Svetog Save, prvog srpskog arhiepiskopa i svetitelja, bile su položene u manastiru Mileševi. U vreme turske vladavine, narod se okupljao kod njegovih moštiju tražeći utehu i isceljenje.
U strahu od moguće pobune Srba, Sinan-paša je naredio da se mošti Svetog Save prenesu iz Mileševe u Beograd i spale na Vračaru 1594. godine, tokom Banatskog ustanka.
Iako je spaljivanje moštiju bio pokušaj da se ugasi kult Svetog Save i slobodarski duh srpskog naroda, postignut je suprotan efekat. U narodnom sećanju, ovaj čin je još više učvrstio lik Svetog Save kao duhovnog vođe i simbola nacionalnog identiteta. Ovaj tužan događaj, dan spaljivanja moštiju Svetog Save obeležava se kao praznik u znak sećanja na njegov život, delo i mučeništvo, kao i na duhovnu snagu naroda koja nije ugašena ovim činom.
Srpska pravoslavna crkva 27. januara slavi Savindan, praznik posvećen Svetom Savi, kao uspomenu na dan njegovog upokojenja. A 10. maj je posebno posvećen sećanju na spaljivanje njegovih moštiju.