Dan državnosti Republike Srbije, 15. februar, svečano je obeležen u Vranju kraj bareljefa voždu Đorđu Petroviću Karađorđu na gradskom šetalištu. Dan državnosti obeležava se u spomen na dva istorijska događaja: 1804. godine podignut je Prvi srpski ustanak u Orašcu, dok je 1835. godine donešen Prvi ustav – Sretenjski ustav, nazvan po današnjem verskom prazniku Sretenje Gospodnje.
Polaganjem venaca i cveća kraj bareljefa voždu Đorđu Petroviću Karađorđu, odata je počast precima koji su hrabro krenuli u borbu protiv osmanske vlasti i oslobođenje srpskog naroda.
Povodom obeležavanja ovog značajnog praznika prisutnima se obratila se predsednica Skupštine grada Vranja, Zorica Jović.
-Početak Srpske revolucije nije bio samo borba za konačno skidanje okova turske imperije. Bio je to nezaustavljiv pokret za promenu državnog i civilizacijskog nasleđa. Početak Srpske revolucije predstavljao je ozdravljenje srpske nacionalne svesti, toliko vekova ubijane i satirane. Svesti da je svaki čovek rođen slobodan, ali je svuda još uvek u okovima, kako je rekao Ruso. I zato je poriv za slobodom bio isuviše jak, da bi se od nje odustalo. Duh prosvetiteljstva nezadrživo se širio Evropom, promovišući razum, ljudsku slobodu i nezavisnost. Nasuprot svemu onome što je bila Srbija vekovima pod Turcima. Oni nisu želeli da se srpska svest razvija i bogati, želeli su srednjovekovno društvo. “Nema gorih ljudi od onih koji se protive prosvećenju i obrazovanju naroda. Takvi, da mogu, i sunce bi ugasili”, rekao je Dositej Obradović. Zato Srbi, mudri i strpljivi, postaviše tokom Prvog srpskog ustanka temelje budućih institucija. Uspostavlja se Praviteljstvujušči sovjet serbski, koji je bio neka vrsta vlade i imao je izvršnu i zakonodavnu vlast. Stvorena je i organizovana narodna vojska i donet prvi vojni ustav 1811. godine, ukinut je feudalni poredak, samo 15 godina posle Francuske revolucije, a u Beogradu je 1808. godine osnovana i Velika škola. I zato nije pogrešno ako kažemo da je Prvi srpski ustanak zaista bio začetak takozvane Srpske revolucije.
Dočekavši slobodu, mladu državu valjalo je urediti, pravno i administrativno. Zato se danas, dragi prijatelji, prisećamo i Sretenjskog ustava, donetog na istoimenoj Skupštini, 1835. godine. Dužnost ustavopisanja pripala je Dimitriju Davidoviću, novinaru i diplomati, ličnom sekretaru kneza Miloša Obrenovića. Veliki patriota, rodoljub, donosi svojoj zemlji jedan od najliberalnijih ustava toga vremena, koji je svojim odredbama prevazilazio trenutak u kome je nastao. Srpska revolucija, od Prvog srpskog ustanka do Sretenjskog ustava, obilovala je političkim, vojnim i diplomatskim previranjima. Srbija je delila sudbinu Evrope čiju su mapu krojili interesi velikih sila. Strpljivim pristupom tadašnjih vladara, Srbija je gradila svoj identitet, i nacionalni i državni. Ne gubeći nadu i rešenost da vekovna zlodela ostanu u tišini istorije. Jer kako reče Njegoš – „nada nema pravo ni u koga, do u Boga i u svoje ruke – istakla je u svom govoru predsednica Skupštine Zorica Jović.
Vence i cveće položili su: gradonačelnik Vranja dr Slobodan Milenković, sa saradnicima, zamenik komandanta 4. brigade kopnene vojske pukovnik Miodrag Mladenović sa saradnicima, u ime PU Vranje komandir ispostave Policijske uprave Miljan Petrović, načelnik centra BIA Vranje Miloš Ristić sa saradnicima, kao i predstavnici udruženja građana, boračkih organizacija i učenika.
Pomen poginulima služio je arhiepiskop i mitropolit vranjski gospodin Pahomije sa sveštenstvom Eparhije vranjske.
U programu su učestvovali hor Medicinske škole „Dr Izabel Emsli Haton“kao i učenica Srednje ekonomsko – trgovinske škole Nikolina Petković.
Dan državnosti u Srbiji nije bio obeležavan od 1918. pa sve do 2002. godine, kada je tradicija obeležavanja ovog značajnog praznika obnovljena. Ovaj datum smatra se najbitnijim datumom u političkom, kulturnom i istorijskom kalendaru Srbije.