Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici slave danas uspomenu na Svetog Savu, prvog srpskog prosvetitelja i arhiepskopa Srpske pravoslavne crkve.
Sveti Sava je bio srpski princ, monah, iguman manastira Studenice, književnik, diplomata i prvi arhiepiskop autokefalne Srpske pravoslavne crkve. Rođen je kao Rastko Nemanjić, najmlađi sin velikog župana Stefana Nemanje, i brat Vukana i Stefana Prvovenčanog.
Kao mladić Rastko je dobio od oca na upravljanje Zahumlje. Međutim, ubrzo potom 1192. godine pobegao je na Svetu goru i zamonašio se u ruskom manastiru Svetog Pantelejmona i dobio ime Sava. Sa svojim ocem, koji se takođe zamonašio i dobio ime Simeon, podigao je manastir Hilandar (1198-99), prvi i jedini srpski manastir na Svetoj gori.
Sveti Sava poznat je u istoriji i po tome što je izmirio zavađenu braću velikog župan Stefana Prvovenčanog i kneza Vukana.
Rastko Nemanjić, monah Sava, istovremeno se bavio i prosvetiteljskim radom, nastojeći da približi svom narodu osnove verske i svetovne pouke.
Sava I Srpski uspeo je da kod Vaseljenskog patrijarha i Nikejskog cara izdejstvuje autokefalnost srpske crkve sa statusom arhiepiskopije. Vaseljenski patrijarh Manojlo I Carigradski u Nikeji je imenovao Savu za prvog arhiepiskopa Srbije. Dodeljenu mu ulogu Sava obavlja sve do 1233. godine, kada ga je zamenio njegov učenik Arsenije I Sremac.
Za ono vreme bio je veoma učen i svestran, tako da je između ostalog i dva puta je putovao u Palestinu. Na povratku sa drugog od tih hodočašća u Svetu zemlju, smrt ga je zatekla u tadašnjoj bugarskoj prestonici Velikom Trnovu 14. januara 1236. Njegove mošti je u manastir Mileševu preneo njegov nećak, kralj Stefan Vladislav I.
Sava je ostavio više pisanih dela. Zato je bio jedan od značajnijih pisaca i pravnika u srednjem veku kod Srba. Njegova najznačajnija pisana dela su “Žitije Svetog Simeona“, “Karejski tipik“, “Hilandarski tipik“ i “Studenički tipik“, kao i “Zakonopravilo“.
Obrazujući buduće službenike pravoslavne crkve stekao je velike zasluge za razvoj školstva i prosvete u srednjem veku. U Srbiji i Republici Srpskoj se 27. januar po novom kalendaru, dan njegove smrti, obeležava kao školska slava..
Savin kult u narodu je uvek bio jak. Posle jednog ustanka Srba protiv Osmanskog carstva, turski zapovednik Sinan-pašaje naredio da se spali mošti Svetog Save na Vračaru 1594. Na mestu gde se misli da je bila dignuta lomača da uništi poslednje ostatke Svetog Save sazidan je Hram Svetog Save, najveća pravoslavna bogomolja kod Srba.