Pravoslavni vernici obeležavaju Badnji dan koji se proslavlja uoči Božića i predstavlja poslednji i najstroži dan Božićnog posta. Naziv je dobio po grani hrasta – badnjaku koji se na taj dan seče, unosi u kuću i pali.
Badnji dan je pun narodnih običaja i simbolike, živopisnih radnji i svi su oni povezani sa porodičnim kultom i kultom ognjišta. U nekim delovima naše zemlje, domaćini još uvek ranom zorom idu u sečenje badnjaka, koje potom do same večeri drže pored kuće, pre unošenja i stavljanja na ognjište. Trpeza na Badnji dan je isključivo posna i spremaju se riba, podvarak i pasulj uz kupus ili krompir salatu.
Najveći deo radnji i običaja vezan je za Badnje veče, kada domaćin kuće sa sinovima unosi badnjak, slamu i pečenicu. Slama se posipa po čitavoj kući, a naročito tamo gde će se služiti večera. Badnjak se polaže na ognjište, potom se pali i sveća i ukućani jedni drugima čestitaju praznik, pročitaju molitvu, nakon čega se pristupa posnoj večeri i uživa u porodičnom miru.
Ovaj praznik čestita se jednostavnim pozdravom „srećan Badnji dan“, odnosno uveče „srećno Badnje veče“. Posle ponoći već se može reći „Hristos se rodi“, na šta se odgovara „vaistinu se rodi“. Običaj je i da se na ovaj dan ne pozajmljuje ništa, jer postoji verovanje da ono što pripada kući ne valja da bude van nje na Božić. Treba vratiti sve pozajmljeno i pomiriti se sa svima sa kojima ste bili u zavadi, kako bi godina koja je počela protekla u miru i slozi. Običaj nalaže da ukućani prvog gosta na Božić, položajnika, daruju poklonima i goste najbolje što mogu.
Na Badnji dan organizuje se nalaganje i paljenje badnjaka u pravoslavnim crkvama pa tako i širom Eparhije vranjske. U Sabornom hramu Svete Trojice nalaganje i paljenje badnjaka zakazano je za 18 časova.